Jedan deo testa sam vadila modlicama sa novogodišnjim motivima, ali su, zbog narastanja, očekivano, krofne izgubile taj oblik. Jedino su mogle da se raspoznaju jelkice i zvezde. Moram da priznam da sam krofne spremala PRVI PUT U ŽIVOTU (pre 40 i kusur godina sam pomagala majci, ali više oko vađenja krofni čašom nego oko samog mešenja, ponekad bih je odmenila u prženju), ali ne zato što ne mesim testa nego zato što moje dete, u principu, ne voli slatka peciva (mada je pojeo nekliko krofni, ali bez šećera u prahu i čokolade), više je za slane štrudle, a muž i ja treba da izbegavamo i testo i slatko. I naravno, iako su spremane prvi put, ispale su savršene: sa belim prstenom, mekane kao duša, a šuplje u sredini. Valjda kad se nešto sprema prvi put onda se bude pažljiviji u praćenju recepta i svih koraka, pa onda sledećih nekoliko puta ispadne ovako-onako, kada se čovek opusti, dok ne stekne rutinu i ispadne uvek dobro.
Komentari