Elem, ja i moje selo veselo se sada družimo 0 - 24 h jer je počela sezona. Smanjujemo stomak i ono što smo jeli preko zime. Doduše krenula je i sezona spremanja raznoraznih đakonija pa sam do skoro bila zova, pa sam bila jagodica bobica, a sada višnja na tašmajdanu. Bila bi ja i bela trešnjica ali na žalost nije rodila. E sad malo o ovom hlebu. Kao što većina vas zna ja volim da mesim hlebove razne. A desilo se nešto u selu da smo trenutno ostali bez prodavnice. A ja u kući ostala bez hleba i rešila da umesim. Hleb koji imam na cedulji i koji je dobijen od rođake još pre desetak godina. Odličan, tekstura predvna sve je savršeno ali.... Sve bi bilo idealno da meni nije izgoreo i da ja nisam zaboravila da posolim. Đavo se poigrao, ja sam krenula da čeprkam po bašti i svašta još. Prvo dok sam ga mesila zaboravila sam kašičicu soli da dodam. Drugo, moj brat je kao IT stručnjak koji radi od kuće, sa svojom porodicom želeo da gleda u špansko sunce i more i njegov šporet je završio u selu. A ja kao ja pravim se da sve znam, pa sam uključila ventilator i gornji grejač greškom i otišla da plevim luk. Nisam videla šta uključujem.Hleb je pocrneo, sunčao se, doduše ne na španskom suncu nego na beličkom kod Jagodine. I još je bio sladak, prste da poližeš. I tako je ovaj hleb pogorelić jer je samo odozgore bio crn a sve ostalo čak i super. A vi kako ste? Šaljem zagrljaje.
Komentari